Majka je u crkvi otkrila zašto njezina beba nikada ne plače, a slomit će vam srce

Plakanje bebe je dobra stvar. Beba plače jer zna da ćete vi doći. Za sve majke teških beba, budite zahvalne za plakanje. Uzmite svoju bebu i držite ju blizu sebe.

Svi znamo da je svako dijete posebno tako da postoje djeca koja su mirni anđeli koji prospavaju cijelu noć, ali zato postoje i djeca koja plaču svakih 5 minuta, posebice kada mama pomisli da napokon može zaspati.

No, mnoge majke sebe krive ako su im djeca onaj „nemiran“ tip. Pogotovo kada imaju troje takve djece.

Donosimo priču jedne takve majke i njezino vrlo zanimljivo otkriće:

„Nisam imala niti jednu bebu, a onda sam odjednom imala tri. Bilo je tu mnogo grčeva i plakanja i upala uha te raznih alergija, a s time i gotovo nimalo sna.

Ne, više ne mogu rađati, ako se pitate koliko mi je ovo bilo zabavno.

Tijekom tih godina neprospavanih dugih noći (i dugih dana), bilo je MNOGO plakanja. Bilo je nekoliko noći kada nisam bila sigurna mogu li to više podnijeti. Samo sam željela da prestane, a to sam govorila i bebama. No one nikada ne bi poslušale.

Plakanje bi krenulo solo, a onda bi se pretvorilo u duet, ja i beba bi se ljuljuškale u toj bitci često se pitajući tko će od nas prvi popustiti.

Mnoge te noći sam se osjećala jako jadno, kao loša majka. Tri teške bebe? To se činilo nelogičnim. Sigurno nije u njima riječ, nego u njihovoj lošoj mami. To bi imalo više smisla.

No tijekom tih trenutaka u kojima sam se brinula jesam li sposobna biti majka prisjetila bih se priče koju mi je moja mama ispričala.

Bila je mlada majka, a moj brat, njezina prva beba, neprestano je plakao, bio je teško dijete. Nikada nije spavao i stalno je tražio mamu.

Zvuči poznato.

Jedno jutro na nedjeljnom bogoslužju, beba Justin (moj brat), počeo je jako plakati. Moja je mama brzo otišla do prostora za majke i bebe.

Sjela je u stolicu do druge majke čija je beba bila pripijena na njezina prsa – ta je beba bila gotovo iste dobi kao i Justin. No, on je bio mirna beba, nije napravio niti jedan zvuk čak i kada je Justin vrištao nekoliko centimetara dalje.

„Koja je vaša tajna? Kako da je tako miran?“, upitala je moja mama.

„Pa, on zapravo nije moj. Ja sam ga udomila i nije baš da je miran. Samo je proveo prvih nekoliko mjeseci svog života neprestano plačući bez odgovora. Nitko nikada nije došao kada bi plakao. Plakanje mu nije pomagalo pa je prestao. I sada više nikada ne plače. To što vaš sin plače je jako dobra stvar, to znači da vam vjeruje. On vjeruje da ćete doći“, rekla je druga majka.

Tijekom tih teških noći, kada sam uvjerena da je sve moja krivnja, ja se samo sjetim tog razgovora.

Plakanje je dobra stvar. Beba plače jer zna da ćete vi doći.

Za sve majke teških beba, budite zahvalne za plakanje. Uzmite svoju bebu i držite ju blizu sebe.

Vaše dijete ne plače jer ste loša majka. Plače jer ste zapravo jako dobra majka.