Od Pokoja do Bihaća – ili makadamom ili lađom

Mještani bihaćkog naselja Pokoj, na lijevoj obali Une, žive na jednoj vrsti riječnog poluotoka. Svakodnevno, do grada moraju ići makadmskim i nesigurnim putem 20 kilometara. Druga im je opcija preko rijeke – nesigurna, ali brža. Voze lađu, bez obzira na vremenske prilike – po kiši, snijegu ili kada je tempratura zraka 20 stepeni ispod nule.

„Noću kada vozim lađu, strah me je da ćemo upasti ili da će se prevrnuti. Ili kada je vjetar – jako je strašno, valovi su veliki“, priča Sabina Amidžić, mještanka Pokoja.

Svakodnevica je to mještana Pokoja koji žive s lijeve strane Une. Imaju put, koji je neuređen, nesiguran i koriste ga kada moraju, na vlastitu odgovornost.

„Put je katastrofalan, makadam“ kaže Amir Koričić, predsjednik MZ Pokoj. Dodaje kako ga ne održava Grad, nego mještani saniraju put koliko su u mogućnosti.

Sabina Amidžić prvi je put sama, ali uz prisustvo roditelja, vozila lađu sa osam godina. Nepisano je pravilo da ovdje djeca vozačku dozvolu za lađu dobiju sa 13 godina.

„Kasnije sam sa 13 godina počela sama voziti. Do škole ili trgovine – moramo koristiti lađu. Kada je zima, velike padavine, vodostaj velik – voziti lađu je jako zahtjevno, ali naviknete se“, nastavlja Sabina.

Godinama traže pomoć nadležnih, ali, kažu, pomaka nema.

„Imali smo skelu – takozvani kerep, gdje se moglo utovariti vozilo. Tada su se koristila zaprežna kola i onda se prevozilo sa jedne na drugu stranu. Sad je gore nego što je bilo prije 50 godina“ sjeća se Alija Amidžić, mještanin Pokoja.

Sve njhove probleme bi riješio makar pješački most za koji su sami osigurali idejni projekt i koštao bi 350.000 KM, ali ovog projekta nema na listi prioriteta Grada Bihaća.

Koričić ističe kako su našli donatore koji bi to finansirali, ali i naišli na na zid u Gradu.

U Gradskoj upravi priznaju da mosta nema ni u ovogodišnjem budžetu, ali da će tražiti rješenj . Za sada bi možda mogli uraditi projektnu dokumentaciju, a spremni su pregovarati o partnerstvu sa višim nivoima vlasti.

„To je prilično velika investicija za broj ljudi koji bi to koristio. Treba polako i oprezno pristupiti. Ukoliko se nađe interes da još neko uloži novaca, može se raditi – ako ništa, možemo uraditi projekt pa onda sa federalnim ili međunarodnim institucijama da se to radi“, objašnjava gradonačelnik Bihaća Šuhret Fazlić (POMAK).

Osnovci iz ovog naselja nisu željeli dati izjavu niti su dali da ih snimimo kako se voze u lađi. Takav stav donekle je i opravdan jer u svijetu tinejdžera u 21. vijeku ova situacija nije baš hvale vrijedna.

federalna.ba