Cazinjanka koja je bila donor jetre svome ocu se zahvalila svima koji su im na bilo koji način pomogli

Njena zahvalnica za pomoć kada im je to bilo najpotrebnije

Nina Handanagić koja je bila donor jetre svome ocu Fahrudinu Handanagiću, uputila je riječi zahvale osoblju klinike gdje je izvršena operacija kao i svima koji su na bilo koji načim pomogli njenoj porodici kada im je to bilo najpotrebnije.

Njenu zahvalnicu prenosimo u cijelosti.

“Poštovani,

Moje ime je Nina Handanagić, živim u Cazinu, u Bosni i Hercegovini, i nedavno sam bila donor jetre svom ocu, Fahrudinu Handanagiću u Vašoj klinici. Ovim putem želim da Vam se u svoje i u ime svoje porodice zahvalim na svemu što ste učinili za nas jer je moj tata dobio priliku za novi život, a i naša porodica zajedno s njim. Prije svega želimo zahvaliti profesoru Polatu na njegovoj stručnosti ali i na njegovoj veličini kao čovjeka koji nam je dao sigurnost da će operacija uspjeti, a samim tim i otklonio sve naše strahove. Velika je stvar za nas bila kad je profesor rekao “vi ste sada moji” .Također, ostali doktori koji su bili u timu, pored toga što su veliki stručnjaci u svom poslu, su i veliki ljudi, što smo mi osjetili za vrijeme svog boravka na klinici. Posebno se želimo zahvaliti Emiru, našem koordinatoru, koji nam je od prvog dana našeg dolaska bio velika potpora i sigurnost. Za sve što nam je trebalo, Emir se je pobrinio da nam to obezbjedi, u svako doba dana i noći. Ponašao se prema nama kao da smo članovi njegove porodice, a u takvim trenutcima koje smo mi prolazili, to znači veoma mnogo. Ja lično, sam se osjetila prema njemu kao prema starijem bratu, i imala slobodu da ga pitam za sve što me zanimalo i čega sam se bojala. Zatim, za vrijeme naše operacije, bio je velika podrška mojoj mami, kojoj je to bio najteži trenutak života. Sretni ste što u svojim redovima imate nekog kao što je Emir. Mi kao porodica Handanagić, na njega gledamo kao na našeg člana. Želimo također da se zahvalimo svim sestrama koje su se brinule za nas i koje su bile više nego srdačne prema nama i u svakom trenutku vrlo susretljive. Gospođa Meliha i Bekima su također bile uvijek tu za nas. Još jednom Vam se zahvaljujemo na svemu, i vrata naše kuće su otvorena za svo osoblje klinike, i bilo bi nam drago da budete naši gosti.”