Nije ovaj narod vijećnice ljubomoran, ovaj narod je bolan gladan!

Piše: Hamdija Šušnjar

Koliko je kiša na Bišćem padalo, aman da sve kiše prljave duše očistile nisu, koliko se loše vrijeme nad našu glavu poput krune okitilo, koliko je gladnih usta ovih dana ostalo da bi se zlobni stomaci prevršili od slatka i slana. Ispadosmo ljubomorni , kaljavi i brbljivi, ispadosmo krivi na pravdi Njegovoj, ispadosmo lajavi i tuđim zivotom opčinjeni, ispadosmo loši!

Ukoliko inasan brine svom novcu, ukoliko ga zanima gdje odoše njegove silne pare, u kakav helać mu ode država koja mu je kao majka vrijedna, smije li jadan glavu podignuti pa avaz pustiti, nije insan pusti At što biješe pripet za drvo krivo, nije vjećnice, nije Bihaćka kremo!

Dunjaluk biješe prolazan kako za mene tako i za tebe, kako za tebe tako i za sve druge, pojam „MARKIRANA ODJEĆA“ izlazi samo iz usta neukih i primitivnih ljudi, ono što se nosi, nosi se sa stilom i ponosom, vjeruj hanuma kupih stvar u butiku Rabljene Robe, ovdje u svijetu, van granica nase lijepe države , stadoše da se ibrate da u čudu gledaju!

Naravno, nije sve kriva naša vijećnica, neka je živa i zdrava zajedno sa svojom porodicom, neka napreduje u svakom pogledu, neka je Svevišnji daruje sa svim lijepim iz riznice Svoje, nije sama njena prisutnost one liste ispunila, gdje su ostali, doktori, vlasnici hotela, asistenti , gdje su putnici koji sestre zijarete u druge države, svi su oni naši vijećnici, svi su oni ličnosti koje viđamo kako na dnevnim tako na noćnim špicama našeg divnog grada, lijepo je kao paun perje širiti, a kad ga svijet stade kidati korijene prepozna, korijen biješe moj, tvoj ili onoga moga komšije!

Ej ti nevjerniče, ti što zlo činiš, zar ti dosta nije i Dunjaluk da ti daju, zar ti dosta nisu ovi izvori sto ih prema sebi slivaš, zar ti dosta svega nije, zar ti dosta sirotinje nije, zar ti dosta pustog plača nije… Da se ne lažemo, zar je jednom sirotanu potrebna budžetska pomoć, još mi kažes :“ da ima onih kojima je potrebnije, ima, ali sama uzela nisam“, zar bih ja digao ruku na majku svoju ako je svi drugi tuku, zar bih ja skočio u vodu hladnu ako svi drugi skaču, ne bih, nisam hajvan , ja sam insan, insan iz ponosne Doline Heroja, iz Doline u kojoj dosta gladnog naroda ima, ja sam iz grada Bihaća, sela Orašca, iz okoline gdje se ljudi bore da prezive od danas do sutra, gdje ljudi nemaju načina da se slikaju i prkose sirotinji jer su oni sirotinja pusta!

Diplomirao sam i ja u Šeher gradu, na prestižnom i po težini poznatom fakultetu,časno, čestito i pošteno, ocjena 10, poznat sam u svojoj srednjoj školi bio po lijepom ophođenju i odličnim ocjenama, dođoh u Minhen pusti, hocu posteno da magistriram, neću da se obojim u zeleno, crveno ili u boje duge da bih postao efendija svoje struke,neću dušu za dinar da prodam. Ljubomora ovdje nije prisutna, ja se ni kandidovao za pomoć nisam, El-Hajju El-Kajjum-u hvala, nije bilo potrebe, lahko sam ja do Njemačke došao, lakše nego ti do Banja Luke, lakše nego onaj što ode sestri u posjetu, lakše nego onaj što vikendicu hoce da popravi, lakše nego onaj što hotele ima, lakše nego ptica, što joj nebo bude pusti dom..

 

Povezano Još članaka od istog autora

Comments

Učitavam...
Podijeli ovaj članak:

close