Građani se pitaju: Zašto iz Krajine investitori budu (pr)otjerani? (FOTO)

Od kraja rata pa do danas, prošlo je dovoljno dugo da je suvišno pričati o posljedicama rata za privredu i razvoj.

Posljedice rata danas osjećaju oni koji su izgubili najmilije, koji su izgubili svoje dijelove tijela i oni koji su iz rata izišli kao moćnici, takvi ostali i danas u narodu nazvani i poznati kao ratni profiteri.

Činjenica je da rat kao pojava sistem vrijednosti okrene potpuno naopako, tako da ono što je vrijedilo u miru nakon rata ne vrijedi i obrnuto. S vremenom se taj sistem pomalo vraća i danas smo na pola puta, isključivo zbog našeg mentalnog nacionalnog sklopa.

Nažalost, oni koji drugačije shvataju sisteme vrijednosti u većini slučajeva odlaze iz Krajine, iz Bosne i Hercegovine, što je alarm da sistem vrijednosti na domaćem terenu počnemo užurbano vraćati u normalu.

Ono što se građani často pitaju, a što smo i u ne tako malom broju putem društevnih mreža dobili pitanje, ali i na našu e-mail adresu je zašto investitori zaobilaze Krajinu. Veliki ulagači, iako je Krajina svojim geografskim položajem na pragu EU, zaobiđu Krajinu i svoje investicije usmjeravaju u središnji dio BiH, glavni grad Sarajevo, Tešanj i druge gradove koji nisu u Krajini.

“Od momenta kada je propala privatizacija koju je radila slovenska firma “Citrus”, svi koji žele ulagati novac zaobilaze Krajinu!”, riječi su jednog našeg čitaoca. Isti tvrdi da je apsurdno da jedino u Krajini 10 godina sudski epilog takve razine je dobio neki slučaj privatizacije. “Nemoguće je da uložiš 30 mil. eura i završiš u zatvoru, s tim ljudima se morao pronaći zajednički jezik i kompromis ili je nešto potpuno drugo u igri.”

Portal USN.ba, u želji da razriješi misteriju istražio je za početak samo nekoliko slučajeva, neki su bili i nedavni, pa ćemo ih taksativno pobrojati. Nedavni slučaj “Arifagić” u Bos. Petrovcu nije iznimka, samo je jedan u nizu tjeranja privrednika koji su donijeli svoj novac u Krajinu. Zbog sistema vrijednosti sa početka priče, Arifagić nije uhapšen i procesuiran na desetak godina zatvora, već je samo otišao.

Poznat je i slučaj tvornice “Una” u Kulen Vakufu, izgrađene 2003. godine, a investitor Cepetić je zbog dugova u kojim se našao jer nije krneula proizvodnja u ovoj tvornici oduzeo sebi život.

Šta se dešavalo davne 2003. godine u Krajini, zašto investitori i danas zaobilaze Krajinu? Ko to želi da zadrži ratni i postratni sistem vrijednosti? Odgovori se nameću sami …

Sjetimo se i firme Lafarge …

 

Povezano Još članaka od istog autora

Comments

Učitavam...